BLOG
O prijateljstvima
31.08.2015.
"Nemoguće je točno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prepuni posudu kada je punite, tako nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce."
Nekako imam dojam da se ne bismo znali dovoljno radovati, ali niti očistiti srce nekom velikom tugom koju imamo, pa „odtugujemo“, da nam nije prijatelja. Kada vas neka velika sreća razveseli, kome prvo, pored vlastite obitelji, to želite javiti? Isto je i kada smo tužni, jer briga podijeljena na dvoje ili troje neumitno bude manja i lakše podnošljiva.
Dugogodišnja su prijateljstva mirne luke u kojima se dobro osjećamo, čak i kad su vjetrovi života toliko jaki da nismo sigurni hoćemo li uspjeti ostati usidreni. Čvrsta prijateljstva, ona koja se odgajaju, na koja se pazi i koja se zalijevaju dobrotom i ljubavlju, ne moraju nužno biti ona svakodnevna. Štaviše, uvijek se nekako namjesti da su najdraži prijatelji oni koje ne viđamo dovoljno često, ili bar onoliko često koliko bismo željeli, pa ipak – kada se vidimo - bez obzira na vrijeme posljednjeg susreta, nastavimo točno tamo gdje smo stali.
No, uvijek na umu, drage moje, treba imati jednu stvar: prijateljstva su dvosmjerne ulice. Nikada od njih ne smijemo očekivati da se održavaju tek tako, sama od sebe. Sigurna sam da svaka od vas, koja čita ovo baš ovoga trenutka, ima neku malu tugicu, neku dobru i dragu prijateljicu koju nije dugo pozvala (a trebala je) ili nije bila baš najpravednija prema njoj (a trebala je), nekog milog prijatelja koji je, eto desilo se, nekako ostao na začelju naše svakodnevnice. Zašto ju, ili njega, ne biste evo upravo ovoga trenutka nazvali i porazgovarali? Razmijenili dobre vijesti, provjerili ima li nekih loših u kojima im možete biti utjeha. Vjerujte mi na riječ da ćete tim gestom uljepšati njihov, ali i vlastiti dan. A znamo da vremena baš i nisu takva da trebamo propuštati prilike za sreću.
Neka baš taj vaš današnji poziv bude gesta koja će nekome prepuniti srce.
Do idućeg pisanja, drage moje, stojte mi sretno, voljeno i dobro!
