BLOG

O strahovima

Dugo sam godina, a evo sam ih ukupno skupila nešto preko 40 ;), mislila da su moja dva jedina straha onaj od zmija i skučenih prostora, poput liftova. I onaj ultimativni, jedan od onih strahova koje svi imamo, ali malo ko od nas ih izgovori naglas: strah za najbliže.

 

Kada bih pisala o ovom potonjem, ovo bi bila naduža kolumna u povjesti, pa ćemo o tome neki drugi put. Sa prva sam se dva borila točno onako kako stručnjaci savjetuju: suočavala se sa svojim strahovima. Gledala emisije o svim mogućim i nemogućim gmazovima, ulazila u liftove za koje sam unaprijed znala da će me uplašiti. I, vidi čuda, djelovalo je! Oba sam se straha riješila. To više nisu strahovi nego... Pa, nazovimo ih tako, nelagode. Ako me pitate kojeg bih kućnog ljubimca izabrala ili gdje bih provela najugodnije sate u danu – to zacijelo ne bi bili ni zmija ni lift. No, više nemam napadaje panike ni za jedno ni za drugo, nego više onaj osjećaj kada vam nešto hladno ide niz leđa ili nelagoda kada netko stiroporom prelazi preko stakla. Znate o čemu govorim?

A onda sam, sasvim slučajno i spletom okolnosti i primljenih poruka, shvatila da u stvari imam potpuno različit, ali vrlo snažan strah o kojem nisam razmišljala.

Strah od greške.

Istrenirali su me nekad još u djetinjstvu da se bojim greške. I nije samo moja krivica što sam to shvatila bukvalno i prihvatila kao sveto slovo, te tako sebi sigurno otežala život. Ne samo sebi, nego sam istu praksu prebacila na svoju djecu.

Bespotrebno.

Greške su, znate, dobrodošle. Istina je da još uvijek nisam srela nekoga tko bi mi potvrdio da je uistinu nešto naučio iz vlastite ili tuđih grešaka, ali znam na desetine ljudi koji su samo jednom – i nikada više – napravili neku grešku. Već su slijedećeg puta bili oprezniji i donosili bolje odluke. Ako ne bolje, onda bar one koje su išle više u njihov prilog. Zato – ne odgurujte svoje strahove. Prigrlite ih i pogledajte izbliza, nikada ne znate kakvoga vam dobra može čak i strah donijeti.

 

 

Do slijedećeg pisanja, dobre i drage moje, stojte mi dobro i – ne brinite!